Piše
Jah Tooth
Današnja reggae scena se nalazi u nekoj vrsti vakuma, uzrokovanog rascjepu između originalne scene i onoga što globalno tržište danas zahtijeva. Ovaj tekst treba da bude omaž mojih dvadeset godina slušanja reggae muzike.
Nekad je reggae izvirao iz duše geta, izražavajući bol siromašnih i potlačenih. Zahvaljujući Bobu Marleyu, muzika je stekla pažnju zapadnih masa, prelazeći iz duhovne sfere u materijalnu i otvarajući izlaz iz siromaštva. Ovo nije kritika Marleyovog neupitnog doprinosa, već napomena da je kvalitet doveo do komercijalizacije, često žrtvujući religijske rituale u procesu. Sjećam se komentara jednog bogobojaznog ljenčara koji mi reče da je on “veći Rasta od mene jer konzumira velike količine marihuane”.
Današnji reggae talenti započinju s iskrenom strašću, no već pri prvom susretu s muzičkom industrijom brzo shvataju uslove preživljavanja. Od tog trenutka se izvođači razilaze na one koji popuštaju tržištu i one koji ostaju vjerni svojim korijenima, trpeći posljedice. Te dvije struje, podijeljene tržišnim silama, često se ne podnose, a primjer su umjetnici poput Mutabaruke i Fantan Mojah.
Kao veliki entuzijasta reggae muzike, prije dvije godine pokrenuo sam festival “Roots Revival” sa ciljem da osnažim roots pravac, koji polako gubi bitku s komercijalnim tendencijama. Nažalost, moji heroji su često samo obični ljudi okruženi agentima, udaljeni od pregovaračkih pozicija. Reggae industrija je uopšte slaba, a mnogi festivali vrbuju muzičare na osnovu socijalnih narativa, dok veliki festivali kao što je Rototom koriste svoju popularnost, plaćajući muzičarima minimalne ili nikakve honorare u ime promocije.
Reggae muzika se sve više suočava s “čovjek je čovjeku vuk” mentalitetom u industriji. Na Balkanu, reggae scena prolazi kroz teška vremena. Popularnost reggae muzike je na niskom nivou, a DJ-evi, izvođači i publika su se podelili u klanove, često izbegavajući tuđe događaje. Iz ličnog iskustva sa drugim organizacijama, shvatio sam da čak i u reggae muzici postoje oni koji zastupaju suprotne vrijednosti. Siromaštvo ih čini ranjivim na loš uticaj, a onda i sami postaju loši uticaji, tretirajući druge kako su i sami tretirani.
S druge strane, postoji i ona pozitivna priča otkrivanja umjetnika koji žive muziku i predstavljaju ono što pjevaju. Biti na čelu malog festivala i tražiti talentovane izvođače koji su još uvijek nepoznati je izuzetno iskustvo. Ti nastupi ostaju u sjećanju i za njih se živi, iako je teško postići pravi balans kako izvođači ne bi bili samo dio socijalne priče, već poštovani i voljeni umjetnici.
Izazov je bio i s grupom Meta Dia i Meta & The Cornerstones, gdje je saradnja bila borba s izazovima na obe strane. Počeci su me držali srećnim mjesecima nakon festivala, iako je finansijski rezultat bio loš. Ipak, moramo živjeti za nešto veće.
Na kraju, reggae muzika se ponovo diže, jer svijet osjeća deficit vrijednosti koje ova muzika nosi. Inflacija, epidemije i patnja potiskuju slobodu i ljubav među ljudima. Vjerujem da dolazi novo vrijeme za reggae muziku, i da smo na pravom putu. Trebamo samo istrajati, jer svijetu je potreban reggae u njegovom izvornom obliku koji je počeo biti zaboravljen.
O-Jah on November 5, 2023
Da li istrajati znači da možemo očekivati Roots Revival Vol. 3?
reggaeneracija on November 25, 2023
Samo uz podršku pravih ljudi moguć je Roots Revival Vol. 3!