Istorija reggae muzike: David Hinds, Steel Pulse

Ovih dana sam se premišljao ko će biti sledeći u nizu serijala “Istorija reggae muzike“, i prioritet sam davao starijim ikonama koje su još uvijek među nama. Vođen tom idejom David Hinds i Steel Pulse nisu bili na redu, ali s obzirom da je David Hinds navršio svoj 64-ti rođendan prije četiri dana, poguraćemo ga malo preko reda. Kao da postoji bilo kakav red u muzici ili da Davidu treba nekakvo guranje… Svejedno, danas će biti tako, a za sutra već ne znamo. Pitanje je, o kome ćemo prvo pisati, o David Hindsu ili Steel Pulse-u? Šta je starije, kokoška ili jaje? U ovome slučaju David Hinds je počeo sa muzikom kada i Basil Gabbidon, a kada su njih dva počeli sa muzikom, Steel Pulse je nastao.

Ko je David Hinds?

David “Dread” Hinds je ritam gitara, glavni vokal benda i uz Basil Gabbidon-a osnivač jednog od najpoznatijih reggae sastava “Steel Pulse”. Rođen je 17 Juna 1956 godine u Hendsvortu (jedan od albuma se zove Handsworth Revolution), Birmingen Engleska. Njegovi roditelji su se doselili 1950’tih iz Jamajke u Englesku kao radna snaga koja je trebala da obnovi Veliku Britaniju nakon završetka Drugog svjetskog rata. Pohađao je srednju školu za umjetnike, gdje je shvatio da umjetnici nisu baš plaćeni uz sav svoj trud i egzibicije. Nakon dvije godine umjetničke škole, odlučio je otisnuti se u muziku. U tom periodu njegov otac nije ni znao da David više ne pohađa nastavu, i da je počeo učiti svirati instrumente. David kaže da nakon 40-45 godina od prelaska na muziku jednom prilikom je povrijedio rame i morao je da otkaže turneju (turneja je otkazana 2016 zbog pneumonije, što nije baš rame), u tom momentu je počeo opet slikati i sve mu se brzo vratilo.

O “Skinheads” pokretu

David je ispričao jedan interesantnu anegdotu, a to je da Skinheadsi (ćelave glave ili ti pipuni) u početku jesu bili rasistička institucija. Nosili su Levis farmerice, “martinke” i šišali se kratko i tako su se gegali po ulicama i tukli manjine, posebno crnce i azijate. Ali kada je Ska muzika došla, toliko im se svidjela da su popustili crnačku zajednicu. A onda su morali, jel’ te, preći na neke druge pa su počeli da maltretiraju Pakistance.

Koga interesuje ova tema, može pogledati BBC-ijev dokumentarac o skinheadsima OVDJE. Dokumentarac je producirao Don Letts član Trojan Records-a.

Steel Pulse

Steel pulse je osnovan u Hendsvortu, Birmingem od strane David Hinds-a (glavni vokal, ritam gitara), Basil Gabbidon-a (gitara, vokal) i Ronald MCQueen-a (bas). Nešto kasnije su im se priključili Basil-ov brat Colin koji je kratko bio bubnjar, kao i Michael Riley (prateći vokal, perkusije).

Ono što je najviše uticalo na njihovu muziku jesu crnački pokreti za ravnopravnost poput onoga na olimpijadi 1968 te Crnih Pantera, Burning Spear, Marcus Garvey… Ali ono što ih je navelo da osnuju Steel Pulse jeste Bob Marlijev album “Catch a Fire”. Objavili su prvu stvar pod imenom “Kibudu, Mansetta And Abuku” za malo izdavačku kuću Dip.

Bitke sa izdavačkim kućama

Ono što je Steel Pulse dovelo tu gdje jeste jesu njihovi nastupi na raznim festivalima i organizacijama. Tako su počeli da sviraju i po raznim punk lokacijama i na kraju da odu na turneju sa punk bendovima poput Stranglers i XTC.

Ali ono što ih je dovelo tamo gdje pripadaju jesu nastupi kao predgrupa Burning Spear-a (Vinston Rodnija o kom smo pisali prošle sedmice). Tu ih je primjetila čuvena “Island Records” izdavačka kuća sa Jamajke. Prvi singl koji objavljuju pod ovom kućom je “Ku Klux Klan“, za koji često imaju adekvatan akt na stejdžu. Nakon toga im se pridružuju novi članovi međuostalom i Selwyn Brown i ubrzo nakon toga objavljuju svoj debitanski album “Handsworth Revolution” koji je snimljen 1977 a objavljen 1978 godine. I pored osrednje komercijalne uspješnosti sa prva tri albuma, odnos između Island Recordsa i Steel Pulsa lagano je izblijedio nakon trećeg albuma “Caught You” koji je još pod imenom “Reggae Fever” za američko tržište. A razlog zašto je odnos izblijedio jeste zato što je “Island Records” forsirao i naginjao na taj malo komercijalniji zvuk koji se sve više probijao na scenu.

Tako Steel Pulse prelazi pod okrilje “Elektra Records” gdje su najučestalije objavljivali albume, “True Democracy”, “Earth Crisis”. Ali Elektra vođena primjerom Island Recordsa vrši pritisak na Steel Pulse da objave više mejnstrim album poput pop-reggae muzike koju je pravio Eddy Grant. I bam, radio se “Babylon the Bandit” album 1985 koji je odmah 1987 godine. osvojio Gremi.

Bez obzira na osvajanje Gremija, Steel Pulse ide dalje sa izdavačkim kućama u MCA Records 1988 godine. Ali i tu se nisu mogli osloboditi tih nekih komercijalnih elemenata jer svi su vidjeli potencijal u modernijem zvuku.

U protestu ih napušta perkucionista Alphonso Martin i stižu razne osude od strane brtianskih i reggae fanova, ali nasuport toga njihova popularnost u Americi je neviđeno rasla. Bili su prvi reggae sastav koji je gostovao na američkoj emisji “Tonight”. I ako mene pitate, Steel Pulse je potpuno smekšao i amerikanizovao se u ovom periodu. Jedan momenat me dotakao posebno, kada sam ih prestao slušati na par godina, a to je kada su objavili pjesmu “Vote Barack Barack” tokom predsjedničke kampanje Baraka Obame.

Steel Pulse se vratio svom militantnom zvuku kada su došli kući u Birmingem i odmah objavljuju album “African Holocaust”, njihov jedanaesti album.

Da ne dužim dalje, posljednji album objavljen je nakon 14 godina pauze “Mass Manipulation” koji je izašao 2018 godine. Takođe postoji dokumentarac “Steel Pulse: The Definitive Story” koji je navodno trebao da izađe 2014 godine, te prebačen za 2015 ali ja još uvijek nisam vidio ovo dijelo.

Studijski Albumi

• Handsworth Revolution (1978)
• Tribute to the Martyrs (1979)
• Caught You (1980)
• True Democracy (1982)
• Earth Crisis (1984)
• Babylon the Bandit (1986) Grammy Award Winner – Best Reggae Album
• State of Emergency (1988)
• Victims (1991)
• Vex (1994)
• Rage and Fury (1997)
• African Holocaust (2004)
• Mass Manipulation (2019) ^[15][11] Grammy Nominated – Best Reggae Album

Osvajanje Gremija 1987

Steel Pulse je za višegodišnji nagrađen gremijem 1987 godine. za album “Babylon the Bandit“. Ono što se stalno naglašava jeste da je Steel Pulse prvi ne-jamajkanski bend koji je osvojio Gremi. A ako mene pitate, u slučaju da niste Marlijev naslijednik, imali ste hendikep od nekih 70 % (posto) za osvajanje gremija. Jer kada pogledate ko je sve osvajao gremi nagrade za najbolji reggae album godine, vidjećete da je Ziggy Marley osvojio Gremi sedam puta, što je blago rečeno nepravedno kada pogledate konkurenciju. Recimo jedan Aswad nikada nije osvojio Gremi. Ali očigledno je da je reggae koji više naginje na pop, bolje prolazio.

Aswad – Steel Pulse i Hornsman Coyote

Ono što je još bitno naglasiti jeste dostignuće jednog balkanskog muzičara koji je uspio da se uglavi između Aswad – Steel Pulse kolaboracije. Odnosno single iz 2019 godine. Brinsley Forde feat. David Hinds – Chillin na kom gostuje prijetelj našega radija Nemanja Kojić a.k.a Hornsman Coyote.

Autor: Jah Tooth